PREDSTAVLJENA MONOGRAFIJA O MARKU ČELEBONOVIĆU

U prepunoj sali "Miodrag B. Protić" Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, u utorak 27. marta sa početkom od 19 časova, održana je promocija najnovijeg izdanja Galerije RIMA - monografije o slikaru Marku Čelebonoviću.

U ime domaćina, okupljene posetioce najpre je pozdravila Svetlana Mitić viši kustos Muzeja savremene umetnosti. Nakon upoznavanja sa osnovnim podacima o knjizi i biografskim crtama o Marku Čelebonoviću publici se obratila recenzentkinja knjige dr Simona Čupić. Ističući da će knjiga po svom naučnom doprinosu zasigurno biti obavezna literatura za sve koji žele da se ozbiljnije bave stvaralaštvom Marka Čelebonovića, dr Čupić je nakon sažetog prikaza svih pet autorskih tekstova zaključila da se radi o studijama koje uvode sasvim nove pristupe u "čitanje" Čelebonovićevog stvaralaštva, te da svaka od studija ponaosob zaslužuje odvojeno jednovečernje predstavljanje. 

promocijaMC

Prof. dr Lidija Merenik je svoj nadahnuti govor posvetila dvema najznačajnijim tezama iznetim i argumentovano dokazanim u njenom autorskom tekstu. Najpre onoj da je (posebno) u slučaju Marka Čelebonovića neadekvatno primenjivati linearno hronološku logiku umetničkog razvoja jer se njegova lična stvaralačka evolucija događa kroz strategiju aproprijacije, ponavljanja s razlikom, principa dualizma i principa serije. Putanja Čelebonovićeve stvaralačke evolucije formirana je u "stalnom spiralnom kretanju iz mirovanja" u kome vreme više nije shvaćeno kao linearno napredovanje već u kome ključnu ulogu igra memorija - sećanja "koja povezuju trenutke jedan sa drugim i interpoliraju prošlost i sadašnjost". 
Druga ključna teorija dr Merenik tiče se Čelebonovićevih autoportreta - velike žanrovske grupe koja u do sadašnjoj istoriografiji nije bila istraživana kao zasebna celina. Radikalno novo zapažanje vezano za ove radove jeste da kroz vreme Čelebonović ukida i uništava sebe kao stvaraoca u svojim autoportretima - slikajući svoj odraz u ogledalu unutar komponovane mrtve prirode. Izjednačavajući sebe sa predmetima na stolu - voćkom, bokalom, čašom, lišćem - u jednom od svojih poslednjih autoportreta njegov lik se čak gotovo sasvim gubi zamagljenom odrazu ogledala. Kako  dr Merenik ističe ovo je prvi slučaj u našoj umetnosti da umetnik poništava sebe u slici a da ni jednog trenutka ne poništava sliku kao takvu, zadržavajući i njenu materijalnost i tradicionalan način rada i konačno poštujući i žanrovski okvir. 

promocija MC1

Laureat Nagrade Lazar Trifunović za 2017. godinu dr Ana Bogdanović jezgrovito je iznela osnovne ideje elaborirane u studiji za koju je dobila prestižnu nagradu, zaključujući svoj govor umetnikovim iskazom koji je bio oslonac njenog promišljanja Čelebonovićevog stvaralaštva: Postoji nekoliko nesporazuma povodom mog slikarstva. Jedan takav nesporazum je mišljenje da sam prefinjen slikar, da tragam za kolorističkim akordima ili harmonijama. Moje preokupacije nisu nikada bile koncentrisane na estetsku stranu slikarstva već na ono što može čoveka drastično da uzbudi i ponese. Hteo bih da najobičnije stvari, koje se pred čovekom pojavljuju, izgledaju kao nova otkrića u svojoj prirodnosti. Tu u jednostavnom je tajna neviđenog, uzbudljivog. Čovek mora da otkriva. Može sedeti čitav sat bez ijednog poteza ali svaki potez mora biti otkriće. (...) Čini mi se da se osnovna crta moje imaginacije nalazi u poimanju prostora, a ne kao što je slučaj kod mnogih današnjih umetnika u egzaltaciji kolorita. Vazduh koji deli jedan predmet od drugog čini ritam koji stvara osećaj velikog. Arhitektonski ritam, ritam u prostoru.

Na kraju večeri svoju studiju posvećenu pastelima Marka Čelebonovića predstavila je Nevena Martinović, kustos Galerija RIMA koja je ujedno bila i urednik izdanja. Blizu četiri stotine radova u pastelu koje je tokom istraživanja uspela da sa sigurnošću identifikuje čine galeriju dovršenih samostalnih slika koje su u nemalom broju po svojoj vrednosti ravnopravne Čelebonovićevim slikama u ulju. Martinovićeva je napomenula da umetnik pastelima počinje da se intenzivno bavi sredinom pedesetih godina XX veka, kada na poklon od svoje prijateljice Žinet Sinjak dobija pastele i hartije njenog oca Pola Sinjaka. Bavljenje pastelom koincidira sa periodom formalnih transformacija u Čelebonovićevoj slici, posebno u području kolorita, a afinitetu ka novim rezonantnijim, snažnijim i složenijim bojenim strukturama pastel je veoma odgovarao zbog svežine i zvučnost boje koju pruža pastelni pigment. Tako je umetnik započeo praksu istovremenog slikanja jednog motiva i u ulju i u pastelu, time razrađujući svoj kolorističku virtuoznost. Pri čemu su najbolji od pastela nastalih tokom pedesetih i šezdesetih godina ujedno i najuspešniji predstavnici Čelebonovićevog "apsolutnog sluha za boju". U nastavku govora Martinovićeva je predstavila tri grupe pastela koje zauzimaju specifično mesto u njegovom ličnom slikarskom razvoju - mikroceline od dva ili više radova u kojima umetnik reinterpretira svoje slike iz međuratnog perioda, zatim žanr-scene anegdotskog karaktera i konačno ciklus sa temom Kaluđerica. Prva grupa je značajna jer sa jedne strane predstavlja dopunu u prilog teoriji dr Lidije Merenik o spiralnom napredovanju koje se zasniva na ponavljanju sa razlikom, dok sa druge strane predstavlja svojevrsni umetnikov iskaz - obračun sa sopstvenom reputacijom međuratnog moderniste čiija dela iz tridesetih godina je likovna kritika uzdigla na istorijski pijedastal odakle su u narednim decenijama bacala senku na ostatak njegovog velikog opusa. Pasteli koji prikazuju žanr-scene su jedinstveni primeri u Čelebonovićevom slikarstvu u kojima on prikazuje kadrove iz svog neposrednog okruženja bez namere da im dodeli univerzalniji smisao, beležeći ih poput duhovitih dnevničkih opaski. Kroz njih nam se umetnik prvi put ukazuje lišen harizme velikog međuratnog slikara i uglednog profesora, i otvara nam se kao jednostavan čovek sa kojim delimo iste sekvence prolazne svakodnevice. Konačno, ciklus Kaluđerica spada među najznačajnija i na neki način granična ostvarenja u njegovom slikarstvu, od kojih, kako zapaža Stojan Ćelić prestaje Markovo slikanje "po prirodi" a počinje slikanje prema jednoj vrsti imaginaciji u kojoj su sublimirana iskustva svih prethodnih slika i njegovog najintimnijeg privatnog bića. 

Izlaganje svakog od govornika pratio je projektovani vizuelni materijal tako da je publika mogla da se podseti nekih od najznačajnijih ostvarenja Marka Čelebonovića među kojima i remek-dela iz kolekcije Muzeja savremene umetnosti.

promocija MC3

promocija MC2

PHOTO © MUZEJ SAVREMENE UMETNOSTI BEOGRAD / GALERIJA RIMA / DEJAN RADOVANOVIĆ