SKULPTOTEKTURA MRĐANA BAJIĆA "RADNIČKA KLASA IDE U RAJ" POSTAVLJENA U ZAGREBU

Zahvaljujući uspešnoj saradnji sa Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu Mrđan Bajić je svoju poznatu skulpturu/instalaciju naslovljenu Radnička klasa ide u raj realizovao ispred uglednog hrvatskog muzeja. Rad je svečano predstavljen u sredu 17. juna čime je Bajić nakon dvadeset šest godina ponovo prisutan u muzeju u kome je davne 1989. godine priredio svoju samostalnu izložbu.

U pitanju je tek drugo izvođenje ovog rada budući da je skulptotektura prvi put realizovana u okviru Bajićeve prve kragujevačke izložbe u Galeriji RIMA (26.09-7.10. 2011). Rad monumentalnih dimenzija (560x240x400cm) sa realnim automobilom Fiatom 750, čuvenim Fićom, u osnovi, proistekao je iz niza ranijih crteža i skulptura manjih formata od kojih su neki bili takođe izloženi na kragujevačkoj izložbi.

mrdjan kg zg1

U pitanju je serija radova u kojoj Bajić kroz ikonografiju omiljenog automobila jugoslovenske radničke klase natovarenog najrazličitijim "prtljagom", preispituje sudbinu proletarijata sa pozicije otklona od nekoliko decenija turbulentnih društveno-ekonomskih promena. Optimizam naroda i narodnosti čija je metafora postao ovaj maleni auto pretvoren je u neizdrživi utopijski teret pod kojim su poklekli podjednako intimni snovi o srećnoj budućnosti svakog pojedinca ali i čitava društvena struktura jedne zajednice. Blagonaklon i nimalo ironičan u svom preispitivanju života radnika u nekadašnjoj zemlji Bajić samo nastoji da kroz svoje skulptorske konglomerate suoči živa sećanja na život pun velikih očekivanja i sadašnji trenutak  koji postavlja pitanja o putevima kojima su ti snovi otišli.

mrdjan kg zg2

Umetnik je dobio priliku da ovu idejno-tematsku preokupaciju materijalizuje u monumentalnom formatu i na otvorenom prostoru prvi put tokom trajanja kragujevačke izložbe, kada je realizaciju skulptotekture producirala Galerija RIMA. Bajićev rad koji je postao amblematski eksponat čitave postavke tada je bio realno ali i simbolički dooblikovan prostorom i vremenom u kome je izložen. Velika skulptotektura našla se u gradu u kome je najveći deo te radničke klase nekada radio na proizvodnji čuvenog Fiće i to u trenutku kada je reuspostavljena saradnja sa italijanskim Fiatom. Nakon dva meseca tokom kojih je bio izložen u Kragujevcu rad je demontiran i sačuvan kao idejno rešenje koje čeka neku novu priliku za realizaciju, možda i trajnu.

mrdjan kg zg5Četiri godine kasnije, na poziv MSU u Zagrebu, Bajićeva skulptotektura je dobila tu novu priliku. Radnička klasa ide u raj ponovo je realizovana na južnoj platformi ispred zagrebačkog muzeja. Razmatrajući ovaj Bajićev rad kustos projekta Tihomir Milovac napisao je: Na prostorima novoformiranih država nastalih raspadom SFR Jugoslavije, proces tranzicije radničke klase iz relevantnog društvenog faktora u potrošni materijal na „slobodnom tržištu rada“ tekao je paralelno sa svim društvenim, političkim i ekonomskim tranzicijama, a kao duboko razočaranje traje i danas. Klasa je nestala, a s njom su nestala i mnoga radna mjesta. Snovi o ljepšoj budućnosti za mnoge su postali noćna mora. Simbolički, radnička klasa spakirala je sve svoje snove, nade, projekcije i ideale i krenula na put. Kamo? Priča kaže u raj. U novijem slučaju (u Kragujevcu 2011. i Zagrebu 2015.) za taj put umjetnik će upotrijebiti prijevozno sredstvo iz vlastite i naše zajedničke povijesti, Zastavu 750 poznatog kao Fićo, automobil mladosti radničke klase kako se nekada zvala. „Pa pa proleteri“ pjevali su Darko Rundek i Haustori još 1984. u pjesmi „Radnička klasa odlazi u raj“ anticipirajući kraj epohe ideala i dolazak borbe čovjeka s čovjekom u svakom smislu.

Zahvaljujući dalekovidosti stručnjaka MUS Zagreb Bajićeva skulptotektura je dobila novu priliku da uspostavi interakciju sa publikom i kroz dobronamerno-kritički pogled u prošlost postavi nova pitanja u sadašnjem trenutku.

 

 

 

 

Galerija RIMA čestita Mrđanu Bajiću i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu na uspešnoj realizaciji ovog  umetničkog  projekta.

mrdjan kg zg4