Nevena Martinović
O ULOZI „ZATEČENE SITUACIJE“ I MARGINALNIM POZICIJAMA U SLIKARSTVU RADETA TEPAVČEVIĆA
A painting feels lived out to me, not painted.
Philip Guston
U razgovoru koji smo, razgledajući slike i crteže za ovu izložbu, vodili u njegovom novosadskom ateljeu, umetnik Rade Tepavčević prisetio se da mu je još kao studentu slikarstva predstavljalo teškoću da započne rad na platnu bez prethodne makar i minimalne vizuelne situacije na belini podloge. Kroz praksu i stvaralačko sazrevanje uvideo je da se ne radi o nedostatku ideja, niti o teškoći slikanja, već o specifičnoj potrebi da slika započne reakcijom na postojeći, ma kako nasumičan ili mali (vizuelan) stimulans – potrebi za, kako se sam umetnik izrazio, „zatečenom situacijom ili zatečenim stanjem“.
Već sam pojam „zatečenosti“ govori o karakteru tog inicijalnog okidača – o nečemu na šta se nailazi bez prethodnog znanja, nečemu što nenadano ulazi u umetnikov vidokrug – onome što je do trenutka zaticanja bilo nevidljivo ili se jednostavno nalazilo na marginama umetnikove pažnje. Nalepnice sa ambalaža različitih proizvoda, stare štampane ilustracije, fotografije ili isečci sa stranica knjiga i albuma koje slučajno pronalazi u šetnjama po buvljaku – samo su neki od primera „zatečenih situacija“ koje umetnik fizički uključuje u sliku. Međutim, ova Tepavčevićeva potreba ne ograničava se samo na readymade sitnice sačuvane u slici, već se odnosi i na čitav korpus zatečenih prizora, slučajno uhvaćenih informacija, pronađenih predmeta – sve one pojave koje sa rubova životne stvarnosti ulaze u njegov stvaralački univerzum. Nužnost „zatečene situacije“ i svojstvo marginalnosti – zajedno čine agens autentičnosti Tepavčevićevog rada i nit koja umrežava sve nivoe njegovog stvaralačkog procesa – od sadržaja do konkretnog slikarskog postupka.
Već godinama unazad, motiv psa predstavlja ikonografsko središte Tepavčevićeve slike. Delimično je u pitanju stvaran pas, recimo mešanac po imenu Bobiša iz umetnikovog detinjstva. Njegovo ime i konstrukcija kućice (Bobisha’s Home), jedini su elementi koji upućuju na Tepavčevićevu intimu. Na sličan način, duguljasta anatomija psa sa pojedinih radova inspirisana je njegovim kućnim ljubimcem iz pasmine jazavičara. Međutim, od referenci na umetnikov privatan svet, daleko su značajnije one kojima je motiv psa vezan za Tepavčevićevu percepciju i promišljanje šire društvene stvarnosti. Umetnik je fokusiran na pse lutalice (Stray Dogs) čija je egzistencija neizvesna i mučna, provedena na ulici (Whole Life Spent on the Street) u besciljnom lutanju među gradskim zidovima i spavanju u svakojakim štenarama (The Cramped Dog House). Sa druge strane, među onima koji su pošteđeni ulične sudbine, umetnik posebnu pažnju obraća na pse-zatvorenike, lišene slobode i prepuštene na milost i nemilost gospodaru (Cage, Prisoner). Tabla sa natpisom „Beware of the dog” („Čuvaj se psa“), prizori zatvorenog psa u boksu ili čopora lutalica na ulici, vest da su deca umesto pruta lutalicama bacala petarde – sve su to neke od usputno „zatečenih situacija” koje umetnikovo interesovanje usmeravaju, posredstvom sudbine napuštenih i zapostavljenih pasa, ka naličju savremenog društva.
(…)
(Ceo tekst je dostupan u štampanom izdanju)
Dela
Publikacije
